Loznica - Istorija Grada
Loznica se prvi put pominje 1317. godine u Povelji kralja Milutina Nemanjića, kada je Katarina supruga Milutinovog brata kralja Dragutina, podigla obližnji manastir Tronošu.
Spomenici iz XV veka govore o ovom kraju da je vrlo bogat i gusto naseljen i da se u blizini nalazi rudnik Zajača.
Već 1717. Godine Loznica se pominje kao palanka sa mnogo divlje loze koja prekriva breg Kličevac, zbog čega se i smatra da je dobila ime.
Posle 1804. godine Loznica postaje poprište neprekidnih borbi izmedju Srba i Turaka.
Godine 1810. odigrao se čuveni boj na Loznici, kada se 30.000 turaka spustilo šajkama niz Drinu do polja Tičara na domak Loznice. Utvrđene gradske bedeme branilo je 1.200 Srba, koje je predvodio vojvoda Anta Bogićević. Dvanaest dana trajala je turska opsada. Procenjujući da neće moći odoleti turskim napadima, vojvoda Anta Bogićević obrati se za pomoć. Pomoć je došla od Karađorđa, Luke Lazarevića i Jakova Nenadovića. Presudna bitka se odigrala 6. oktobra 1810. godine u kojoj je srpska vojska izvojevala pobedu koja se smatra jednom od najvažnijih u Prvom srpskom ustanku.
Loznica je često prelazila iz ruke u ruku, sve do 1834. godine kada su Jadar i Rađevina konačno pripojeni Srbiji. Loznica tada postaje centar Podrinskog okruga, sedište okružne, policijske, sudske, crkvene i vojničke vlasti.
Po odlasku Turaka, u Jadru nastaju velike promene. Već od 1835. godine u Loznicu se počinju sticati znatne mase doseljenika, najpre iz Bosanske Krajine, kasnije iz Crne Gore, zatim iz Bosne. Najviše ih je došlo iz iz Drobnjaka, Pive i Nikšićke župe. Doseljenici iz Crne Gore su naselili istočni deo Loznice i taj predeo je dobio ime Crnogora, a doseljenici iz Bosne su se naselili u Banjski Šor.
Posle ovih doseljavanja Loznica se deli na: Staru Varoš pored rečice Štire, Gornju i Donju Luku, Crnogoru, Banjski Šor i Malu u kojoj je ostao deo muslimanskog življa.Ovo i predstavlja vreme kada se grad počinje formirati.
Grad je brzo rastao. Ovome su naročito doprineli razvoj trgovine, pogranični položaj i činjenica da je Loznica bila administrativni centar Podrinjskog okruga. Pored ranije izgrađenih delova Loznice počela je i izgradnja Nove Varoši i to na mestu oko Crkve i Sreskog načelstva. Počinje izgradnja velikog broja kuća, zanatskih radnji, kafana, raznih nadleštava, pošte, apoteke i svešteničkih kuća. Taj deo nove varoši dobija lepe i široke ulice, koje se kaldrmišu okruglim kamenom vađenim iz reke Drine. Loznica dobija svoju fizionomiju i vrlo lep raspored svega što je potrebno za jedno lepo mesto.
Nagli razvoj Loznice dovodi do toga da se po zakonu od 16. juna 1866. godine proglasi za varoš. Njviše iz razloga jer je višestruko uvećano stanovništvo i od 431 stanovnika koliko je naseljavalo Loznicu u 1834. godini, u 1866 dostiže broj od 2.039 stanovnika.
Sledeća velika migracija stanovništva u Loznicu dogodila se za vreme srpsko - turskog rata 1876.-1878. godine. Migracija stanovništva iz Bosne i Hercegovine se nastavlja i posle srpsko-turskog rata, odnosno za sve vreme Austrougarske valasti nad Bosnom, to jest sve do pred Prvi svetski rat.
Period druge polovine XIX beka pa sve do Prvog svetskog rata, predstavlja izuzetno plodno razdoblje za Grad Loznicu. 1871. počinje sa radom loznička Gimanzija, 1873. je podignuta Crkva u Loznici posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice, 1882 otvorena je prva bolnica u Loznici. 1892. osnovano je pevačko društvo “Karadžić” koje kasnije izrasta u “Kulturno Umetničko Društvo Karadžić”. Godine 1909. Osnovana je javna biblioteka u Loznici. Železnicu Loznica dobija 1910. godine.
Po završetku Prvog svetskog rata i povratku Lozničana sa ratišta i iz izbeglištva, Loznica sa širom okolinom broji samo 5000 stanovnika. Medjutim, polako dolazi do obnove porušenih i popaljenih zgrada, dolazi do ponovnog razvoja zanatstva, život se polako vraća u obrazovanje, zdravstvo, kulturu, sport i druge oblasti. Osim kratkog perioda ekonomske krize prouzrokovane nezapamćenom sušom 1927. godine, ceo period do Drugog svetskog rata je period uspešnog razvoja grada Loznice. Loznica dobija prvu električnu centralu izgrađenu na rečici Štiri, više savremenih mlinova, ciglanu i Dom Kulture.
Drug svetski rat je privremeno zaustavio razvoj Lznice. U drugom svetskom ratu Loznica je bila prvo veće oslobođeno mesto pod nemačkom okupacijom u Evropi. Loznica je oslobođena 31. avgusta 1941. godine za vreme četničkog ustanka i ostala slobodna puna dva meseca, dok Nemačka kaznena ekspedicija nije ponovo stavila Loznicu pod vlast Trećeg Rajha. Odmazda je bila surova, streljani su civili u Tršiću, Koreniti, Cikotama i u Dragincu gde je nemačka kaznena ekspedicija streljala preko 3000 ljudi.
Loznica je konačno oslobođena od nemačke okupacije u noći izmedju 23/24. septembra. Oslobodioci su bili borci Pete vojvođanske brigade, koja je došla iz pravca Stolica i Korenite, i oko Loznice napravila obruč. Borba je trajala nepuna 2 časa i 24. septembar 1941. godine je osvanuo kao prvi dan slobode za Loznicu.
Od ovog dana Loznica je neprekidno slobodan grad. Grad koji se razvija u zavisnosti od opštih ekonomskih i političkih prilika u Srbiji. U prvim godinama posle Drugog svetskog rata od zanatlija Loznice osnovane su mnoge zadruge u koje su zanatlije Loznice unele svoja sredstva za rad, alate i mašine i tako su osnovane: Krojačka zadruga „Moda“, iz stolarske zadruge osnovano je preduzeće „Sloga“, Štamparija Đorđa Šalinačkog postala je štamparija „Proleter“. Od strane metalaca Loznice osnovano je preduzeće „7. juli“ koje kasnije prerasta u FAK (Fabriku autotraktorskih kočnica). Pekari Loznice su osnovali pekarsku zadrugu „Klas“.
Tek izgradnjom hemijskog giganta „Viskoze“ 1957. godine Loznica dobija sve uslove da se razvije u savremen grad. U Loznicu se doseljava veliki broj radnika sa svih strana a najviše iz njene šire okoline. Ovim se javlja potreba za izgradnjom velikog broja stambenih zgrada, škola, obdaništa, proširenjem gradske bolnice itd. Zbog toga je 1964. godine urađen opšti urbanistički plan grada, po kome se Loznica razvija u najlepši grad Zapadne Srbije. Medjutim, nije se vodilo računa o očuvanju stare lozničke čaršije, od koje je danas ostalo jako malo, i koja sve više nestaje pod pritiskom novih potreba za razvojem našeg grada. |
Teme bloga:
Najčitaniji postovi:
Blog - Naslovna stranica
| |